Postovi

Cvijet

Slika
Koliko ljepote se može kriti u jednom cvijetu..

Passiflora ili u narodu poznatija kao Isusova kruna. Vrtna biljka, ali i ljekovita. Piše na internetu da posjeduje sedativna svojstva. U mom vrtu se nalazi isključivo kao ukras.


Marija Bistrica

Slika
Najmanje dvije tisuće vatrogasaca uniformiranih, skrušenih, ali istovremeno i ponosnih, na jednom mjestu - u Mariji Bistrici. Prisjetili se stradalih vatrogasaca, onih koji su svojom hrabrošću i zaštitničkom nagonu položili svoje živote. Velika nesebičnost, plemenitost - pomoći drugim ljudima.

Igra sa školjkama

Slika
Jedno ljeto mi je poštar donio paket. Kutija puna školjaka koja je stigla čak iz Splita. Cmizdrila sam kako nemam školjke, jer dok nekad dođem do mora (a to nije često), ne uspijevam pronaći nešto kvalitetno i zanimljivo. I tako je stigao poklon. Taj poklon je dugo vremena skupljao prašinu..

Ljepota življenja

Slika
Ovaj pute manje teksta, više fotografija.
Zar nije lijepo dok te probudi cvrkut ptica ili šum kiše. Ustaneš i izađeš na balkon, udahneš punim plućima još pomalo svjež zrak. Vjetar lagano mrsi kosu, a mačke panično traže obrok.. Valja se dobro probuditi iz zimskog sna.

U rano proljeće omamila nas je rapsodija otvorenih pupova raznih voćaka. Predivnom mirisu nisu mogli odoljeti ni kukci, pa su se probudile vrijedne pčele zujalice, bumbari i ostala leteća stvorenja. Polako se zazelenio kraj, priroda se probudila.

Igranje skrivača

Slika
Nekad se znam prisjetiti vremena kad sam bila dijete i bila, kako se ono kaže, bez brige i pameti, kad su nam najveće brige bile hoćemo li se imati s kime igrati. I tada je to doista mogao biti problem, jer djeca katkad izopće druge klince iz eto tako nemam pojma kojeg razloga; nekima kažu roditelji da se ne igraju s tim i tim, nekima se ne svidi što netko ima drugu boju kosu i eto zavrzlame.. Ali najčešće to nije bio problem. Igrali smo se svakakvih igara, skrivača, drvene Marije, krokodila, crvene Marice, graničara, badminton, preskakali uže, preskakali gumilastiku, izmišljali neke svoje igre, radili skrovišta, kućice na drvetu, tombole ili jednostavno trčali ili se izležavali na travi.. Čudili smo se nekim kukcima, spašavali gliste, igrali se sa psom, skupljali prazne kutijice od ljekova, veselili se voću koje nam je nudilo godišnje doba i pritom uflekali svoju odjeću. Uvijek je bilo akcije. I danas je ima, samo više to nije obična igra.
Ne kažem da mi je žao što sam odrasla ili d…

Dušni dan

Slika
Nisam na ti s kršćanstvom. Možda da se bolje izrazim, nisam na ti s onima koji predstavljaju krćanstvo, sa svečenicima, crkvom kao institucijom itd. Nisam ateist, ali nisam ni vjernik, ako ćemo u smislu da ne odlazim u crkvu da bi se pomolila, ne molim se ni kod kuće, bar ne onaj Oče naš.. Nisam najbolja osoba na svijetu, ali ako ćemo i to gledati u dubinu, ima li najbolje osobe na svijetu? Zar nije ideja života pronaći ono što znaš najbolje raditi, a smisao života pokloniti to drugima, pridonijeti zajednici?

I tako svakodnevno susrećem ljude: susjede, kolege, prijatelje.. Većina vjernici, poneki veliki vjernici. Ne izrugujem se. Najzanimljiviji su mi oni veliki vjernici: odlaze u crkvu ne propuštajući ni jednu misu, idu na ispovjedi, obilježavaju blagdane.. I onda lažu, smiju se drugima iza leđa, varaju svoje muževe/žene, pretvaraju se pred drugima, uzdižu se, zavidni su.. Da ne nabrajam, nadam se da ste shvatili. Nisu svi takvi, ali oni "najglasniji" jesu. I onda kreće nj…

Sjećanja

Slika
Na dan 1. studeni ono što možemo primijetiti je intenzivna posjećenost groblja, mjesta gdje su naše najmilije osobe sahranjene. Smrt je događaj na koji ne možemo utjecati, i iako svjesni da će se dogoditi, nikad nismo spremni. Ispraćamo drage osobe s puno, tuge, suza i s puno pitanja, poput "Zašto ti?" ili "Zašto sad?". Prilikom tog kobnom trenutka tijelo nam je nabijeno emocijama, koje nam oduzimaju fizičku snagu, a kad se sve stiša, ostaje velika praznina u nama. Kasnije smo još uvijek potreseni, ali i blago tupi, no kako vrijeme odmiče počinjemo shvaćati da je ipak stvarno, da nema nazad, a tupost u nama počne boljeti. Nakon još malo vremena počinje nas hvatati strah od zaborava, međutim neka sjećanja ne blijede tako lako.

Ono što želih reći za blagdan Svih svetih je to da, kada dođem na grobno mjesto, ostavim cvijeće, skrušeno se pomolim, zapalim svijeću i stojim u tišini, čekam. Čekam da mi glavom prođu sva sjećanja, ispreplete se tuga i sreća. Zapaljena svij…