Dušni dan

Nisam na ti s kršćanstvom. Možda da se bolje izrazim, nisam na ti s onima koji predstavljaju krćanstvo, sa svečenicima, crkvom kao institucijom itd. Nisam ateist, ali nisam ni vjernik, ako ćemo u smislu da ne odlazim u crkvu da bi se pomolila, ne molim se ni kod kuće, bar ne onaj Oče naš.. Nisam najbolja osoba na svijetu, ali ako ćemo i to gledati u dubinu, ima li najbolje osobe na svijetu? Zar nije ideja života pronaći ono što znaš najbolje raditi, a smisao života pokloniti to drugima, pridonijeti zajednici?

I tako svakodnevno susrećem ljude: susjede, kolege, prijatelje.. Većina vjernici, poneki veliki vjernici. Ne izrugujem se. Najzanimljiviji su mi oni veliki vjernici: odlaze u crkvu ne propuštajući ni jednu misu, idu na ispovjedi, obilježavaju blagdane.. I onda lažu, smiju se drugima iza leđa, varaju svoje muževe/žene, pretvaraju se pred drugima, uzdižu se, zavidni su.. Da ne nabrajam, nadam se da ste shvatili. Nisu svi takvi, ali oni "najglasniji" jesu. I onda kreće njihov glasan zaključak: eto ti si takav/onakav jer nisi ovo ili ono.. A ja odmahnem rukom, nasmijem se na to, nije vrijedno komentara, nije vrijedno osvrtanja.

Da se vratim naslovu današnjeg teksta. Jučer, kad smo obilazili mjesta, palili svijeću pod svakim križom, učinili smo to s poštovanjem, onako pomalo u tišini i ne zbog toga jer nam se to možda nije dalo, već zato što smo na taj način htjeli odati počast, na kratko se prisjetiti svake osobe nad kojom stojimo. U tom činu prenu nas gromoglasan smijeh onih "najglasnijih". Ostali promatraju, neki šapuću, neki se podsmijavaju. Danas to čine susjedu, sutra će nama, prekosutra bilo kome. Začarani krug.

Uvijek je bilo individua i iznimaka, uvijek će ih i biti. Materijalno je prolazno. Danas jesi, sutra nisi. Boljim čovjekom nas čine dobre osobine, naša djela. Bogatstvo je u obitelji, u osmjesima na licima najdražih nam osoba. Novac je neophodan za život, ali to je ipak sredstvo plaćanja. I koliko god bogat bio za života, pomalo je tužno ako nakon smrti nam nema tko zapaliti barem jednu svijeću.



Romana

Primjedbe

  1. Divan post i ova rečenica "Boljim čovjekom nas čine dobre osobine, naša djela...."
    Čuj ja i sama se nalazim u tako reći istoj i sličnoj situaciji i sama baš i ne idem u Crkvu , nije što ne želim, jednostavno nemogu da gledam baš te najglasnije osobe koje se prave vjernici a lažu, izruguju se i nalaze sve greške u drugima a u samima sebi ne!
    Uglavnom nek misli tko šta hoće, ne marim više, nije ni vrijedno da se zamaram sa tim i sa njima ... pozz

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Eto, drago mi je da me razumiješ. A jednostavno se ne isplati mariti. Tako je kako je..

      Izbriši

Objavi komentar

Nešto za reći? Slobodno mi napiši...

Popularni postovi